U knjizi "Moje najdraže priče iz Kur’ana", Süheyl Seçkinoğlu ne pokušava djeci prenijeti vjeru kroz stroga pravila ili nerazumljive pojmove, već im Kur’an približava pričama koje imaju osjećaj i smisao. Likovi nisu daleki junaci – oni osjećaju strah, nadaju se, griješe i popravljaju se, baš kao i djeca koja ih čitaju. Umjesto da uči napamet, dijete iz priče shvati šta znači biti strpljiv, zašto je važno govoriti istinu, ili kako izgleda iskreno pokajanje. Knjiga poziva na razmišljanje, i to je ono što je čini vrijednom – jer pravu pouku dijete ne pročita, već je prepozna. Idealna je za zajedničko čitanje, ali dovoljno pitka i da je dijete uzme samo, kad poželi da kroz priču sazna nešto više.